PODGORAČ – IMENA KROZ POVIJEST
Pagraach 1299, Pagarach 1311, Podgorach 1396, Oppidum Pagrach, Pagaracli 1403, Oppidum Pogoraach 1407, Possessio seu villa Pogorach, Pogarach 1407, 1408. Sajamsko mjesto . pripada gradu Našicama, Danas: Podgorač.
SREDNJOVJEKOVNI PODGORAČ
Prema Enciklopediji Jugoslavije (Zagreb 1965.) Podgorač se «prvi put spominje 1299. godine, a potkraj 14. stoljeća ima karakter trgovišta i sjedište feudalnog posjeda tvrđavom (Pogar Pogarach).
Prema nekim drugim izvorima proizlazi, međutim da se Podgorač prvi put spominje 1229. godine, kada je pripadao vlastelinstvu Osuwak (Osceag, Oziak), koje se navodno prostiralo oko 1200-1300 metara južno od ceste Donji Miholjac- Sv. Đurađ.
Osuvak, kao i Podgorač spominje i Stjepan Pavičić u svojoj knjizi: «Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji ( Zagreb 1953.) On kaže : «Kroz guste šume oko potoka Karašice i Vučice to su zemljište već u starini vezale sa dravskim brodovima velike ceste kod Orahovice i Motičine na Osuvak, Miholjac i Moslavinu, a od Našica i Podgorača na Valpovo i Osijek….».
Podgorač Pavičić spominje i kasnije « … Naselje Podgorača i Našica opisano je 1400 g. Podgorač se razvio već pod konac 14. st. u trgovište oko kojega se nalazilo 26 manjih sela. Otuda se vidi da je na tom području oko 1520 g. bilo jedno 300 domova, od kojih je 40-50 pripadalo samome Podgoraču. Od sela koja danas više ne postoje oko Podgorača on spominje : Lučani, Radinovci, Hvalenovci.
Potkraj 14. st. Podgorač je dakle prema Enciklopediji već trgovište, živo sajmišno mjesto i sjedište feudalaca s tvrđavom. I godine 1408. Podgorač se spominje po održavanju sajmova, a to znači da je on već tada bio veće mjesto. Godine 1467. dakle, oko stotinu godina od prvog spomena, Podgorač je u vlasništvu Gorjanskih koji su, među ostalima posjedovali i Našice. Oni su vjerojatno preuzeli ovu tvrđavu Pogar koja se spominje pod imenom Castellanus de Poygaracz.
U svojoj prošlosti Podgorač je više puta zabilježen u dokumentima pod imenom pisanim u različitim oblicima : Pogar, Pogaracz, Poygaracz, a tek od kraja 17. st. spominje se u današnjem obliku.
Iz starih je dokumenata vidljivo da su Podgoraču još u srednjem vijeku pripadala sela: Veljanska, (Welenchya) 1407. god., danas nepoznati Welye 1407. god., Ostrošinci (Ostrosinez) 1477. god., Kršinci (Kreksinez ) 1477. god. Pripadalo mu je u istom vremenu i nekoliko danas nepoznatih sela.
Osim sela spomenutih kod Pavičića: Hvalenovci, Lučani i Radinovci, spominju se i sela Nenakovci (Nenakovch), Lužanci (Lusanez), Mađarovci (Magyarovch ), Ivanovci (Ivanovch). Selo Stipanovci (Stepanovch ) su 1407. godine pripadali Našicama, a selo Ledenik (Ladenik) pripao je 1392. godine kaštelu Koška, porodici Gorjanskih. To je selo propalo za vrijeme Turaka. Prema zapisima podgoračkog župnika Mije Bestića pod naslovom «Pabirci spomenici župe u Podgoraču» koje je on napisao 1958. godine i ostavio svojim nasljednicima da vode i dalje kroniku župe, proizlazi da je taj prvi Ledenik ležao 500 metara jugozapadno od današnjeg prema Veljanskoj. Bestić navodi, prema čuvenju od seljaka, da se na tom mjestu pri oranju još i sada nailazi na cigle, a da je 1923. godine prilikom krčenja šume na tom mjestu nađen ćup starog novca, obrastao žiljem hrasta.